(Mi smo dobro, da nekoga ne bih prestrašila.)
U mojoj ulici, na našoj kući, u mojem Gradiću na Sjeveru osvanula je osmrtnica sa plavim rubom. Moj je odmor naprasno prekinut, i čini mi se da je jedan dio mene otišao.
Idem grliti i ljubiti svoje dijete.
Mislim da me jedno vrijeme neće biti tu, na blogu.
link | objavio mlada-mama u 18. kolovoz 2006 12:23:00 | (8) komentari.. :(
Samo pozdrav.
to je tako,svi koji zive moraju umrijeti.ja to jako dobro znam jer nedavno su moje u cvjecarni rtadile bijeli aranzman za ljesic koji je stao pogrebniku pod ruku:((
a tko je to umro?
nemoj biti tužna i poljubi balerinu i od mene...s jednim morskim poljupcem...i čuvaj je ;)
:(( šmrc
Djevojka upita svog decka: "Da li si zaljubljen u mene?" - On odgovori Ne! Ona ga pita: "Mislis li da sam lijepa?" - On odgovori Ne! Ona ga opet pita: "Da li sam ja u tvome srcu. On odgovori-Ne!Ako te napustim dali bi plakao za mnom,a on odgovori Ne!!! Tužna djevojčica se okrene i odluči da ga ostavi no on ju zagrli i kaže:Ja nisam zaljubljen u tebe-ja tebe volim.Ja nemislim da si lijepa već da si prekrasna.Ti nisi u mom srcu,ti si moje srce a da me ostaviš ne bi plakao već bi umro za tobom. Pošalji ovo 10 svojim prijateljima u roku od 10 min i tvoja ljubav u ponoć će shvatiti da te voli.Ne prekidaj lanac
Kako je balerina? Nedostajete nam....
Dijete kada je vidjelo veliku vodu okice su joj narasle, i jedino što je mogla reći je bilo Mama! Mama! Tek sad vidim kako više nije beba. Sada bi sve sama. Naoružali smo se leptiričima, zračnim jastucima, kremom za sunčanje (25 za dijecu, zlu ne trebalo). Na plaži smo poput turista iz Istočnog bloga, već u 8 ujutro pa do 11, i onda odemo oko 17 sati. Balerina se ne da sa plaže. Moja lukavica kada vidi da se ja spremam pravi se da se to nje uopće ne tiče. Ona zadubljeno gleda u daljinu ili premeče, isto tako zadubljeno, šljunak iz ruzčice u ručicu. Obožava vodu. Kako izađemo ona bi natrag, pravi je moj junačko, gura glavicu pod vodu onda se napije vode, pa pokušava sa jezika skinuti sol. Baš svaki put kada odlazimo s plaže, ribica se plače, ne vijede moja obečanja da ćemo se vratiti.
Imam osjećaj da sam grozna. Naime, ovo je druga godina za redom kako smo pozvane k mojoj prijateljici i svi su prekrasni prema nama, ne daju nam da ništa radimo, osim što Balerina smije zaljevat cvijeće, moja švicarska urica, svaki dan oko 20 sati stane krajh cijeva i strpljivo čeka kako bi zaljevala cvijeće. Shvatili ste. Radi se o tome da prijateljica svaku večer ide van i neka ide. Zatim ona spava ujutro, a Balerina i ja odemo same na plažu. Ona ide s nama tek popodne. Moj je problem što se mi je ipak malo, malo (pokušavam se opravdat) ljepše ujutro, kada smo nas dvije same. Ne mogu naći tome uzrok, jer Tini čini sve kako bismo se nas dvije zabavljale. Ponekad mi se čini da se trudi previše, pa da me to smeta. Kako god bilo, sad me peče savijest.
napisala si iz istočnog bloga umjesto istočnog bloka ; eto ti kad previše misliš na blog; eto jas sam još beba ;)
ne muči se suvišnim pitanjima: prijateljica je ljubazna i primi to tako;znaju oni da se ti naradiš tokom godine, uživaj!
prijatelji su tu da ti pomazu i da te razumiju
razumijem te, i meni je bilo naljepše na plaži kad smo ja i moja curica bile same, čim još netko upadne u naše društvo pokvari se naša idila, moraš razgovarat i s tom osobom i ne možeš se u potpunosti posvetiti svome djetetu
Stigle smo mojoj najboljoj prijateljici. Bilo je grozno, da znate. Htjela sam ići autobusom, ali onda su me svi napali, da kako autobusom, zašto sam ja učila voziti i zašto su mi kupili auto. Ovo zadnje me razoružalo, jer ne bih voljela slomit srce tati koji nije dobro. Zatim su me savjetovalili kako imam malo dijete, to ja nikad ne bih sama pogodila, pa prejaka klima, preslaba klima, dijetetu se piški, djetetu se kaka (oprostite na izrazima), a skinula sam joj pelene, dijete je gladno, dijete je žedno, na kraju ja sam gladna ili žeddna ili imam fiziološke potrebe.
Znači auto. Balerina i ja.
Na mjestima sam vozila, neću vam reći koliko smijali biste mi se. Na autoputu su nas svi prestizali, ali mene to nije smetalo. Bolje da sam ja zadnja, nitko mi ne trubi. Stale smo, sigurn tri puta, a vjerojatno i više, ali to neću priznati.
Napokon smo stigle. Otuširale smo se od puta, a moje je dijete odmah tražilo Paapaaa! Kako bi nas dočekali, a sjećaju se još od prošle godine, Balerina je dobila ribicu koju je pojela prije nego je sjela za stol.
Malo smo odspavale, više je bilo potrebno meni nego Balerini, koja je postala prava mala morska sirena, možda sam ju trebala nazvati Adrijana, Jadranka ili barem Maristela (ime koje mi je prekrasno, samo prije nisam znala za njega).
Eto, mi se kupamo, dijete uživa, mama malo manje, sunčamo, pocrvenila sam kao rak (bez obzira na faktor 12), jedemo sladoled (Balerina samo čokoladu, koliko god sam joj nudila da proba drugi Neeee! i Fuj!), sve u svemu uživamo.
ajde, preživjela si nekako tu vožnju, ja nisam za auto, gledam u nebesa, a ne pratim promet
Pitali su me zašto sam prorijedila svoje pisanje i što sam sve kraća i kraća. Razlog je vrlo jednostavan. Osim što imam posla preko glave, jer bi se Balerina igrala, pa bi da joj se čita, crta s njom, pa čak i gleda televizija, zatim imam ispite, OK, imala sam ispite, u raspored trebam ugurati i prijateljice kako ne bi rekle da sam ih zaboravila kako sam se zaljubila. Tu ćemo malo stati. Zaljubila sam se. I tu je uzrok mojem ne javljanju. Blog mi je služio kao ispušni ventil, gdje sam mogla istersti sve svoje fustracije. Nije da su sve prepreke nestale kao rukom izbisrane, već se čine mane, više mi ne treba motka za preskakanje, preskačem ih skokom u vis poput Blanke, što znači da nekad mogu, nekad ne mogu.
Ne ću prekunuti pisat, jer to mi je gušt, ali neću govoriti da ću se vratiti s dugim i iscrpnim izvještajem, pisat ću onako kako mi naiđe, sve u svemu držat ću vas u toku.
Još samo 4 dana i mi na more!!
link | objavio mlada-mama u 24. srpanj 2006 10:01:00 | (2) komentariPa ti si se zaljubila!? Ima li lijepšeg osjećaja od tog? Nema! Ali meni nekako u zadnje vrijeme ne ide. Ili ne srečem prave frajere ... ili samnom nešto ne štima. Ali fakat, tako je lijepo biti zaljubljen. Uživaj!!!
to i mene ohrabruje
U petak, za tjedan dana idemo. Sva sam u pripremama. Nabaviti CDe za slušati muziku, koje sendviče, kako obući dijete za put? Iako sam htjela ići busom nagovorili su me da idem autom, sad ne znam što ću. Oprostite na svega par redaka, moram se ići spremnati. Pa kaj ak imam još tjedan dana?!
link | objavio mlada-mama u 21. srpanj 2006 11:06:00 | (3) komentarisamo se ti spremaj,ja obicno nekoliko puta sve vadim pa ponovo spremam
Blago tebi :-) Znam ja kako je to. Ja idem na GO tek za mjesec i pol a već sad razmišljam što i kako, biram garderobu, kremice ... Samo ti guštaj u ovoj predputnoj groznici. Lijepo je to. I dobro se provedi ako se ne javiš prije odlaska.
molim te za malo tvojeg vremena i da svratiš na silverstar.mojblog.hr hvala ti
Svaku večer očekujem Oz i svaku večer zaspim, sad je samo pitanje je l prije ili za vrijeme. Asistent se i ne trudi to čekat. Smatrare li vi da je to bezobrazluk da ga tako kasno puštaju? Gledala sam po programu i jedan dan će biti u 2 ujutro. Pa tko će to dočekati? Vjerojatno oni koji ga stvarno žele gledati, ili oni koji su tek tada došli doma. Svaku noć se ili Asistent ili ja probudi, ugasi televiziju i okrene se na drugu stranu. Na sreću dijete spava. Noćas sam se ja probudila oko 2 jer me nerviralo šuštanje "snijega" na televiziji i nažuljale su me uši. Nekad mi se zna dogoditi da čudno legnem na uho i onda me cijeli drugi dan boli.
Noćas sam se oko 4,30 trgnula iz sna. Imam užasno slab san pa me sve budi, ali trgnuli su se i Asistent i Balerina koja je to popratila glasnim plakanjem.
Je li to bio potres? Pitala sam. Odgovor je bio i da je neka spavam čega sam se ja i držala, što sad, potres, potres, a meni se spava. Umirila sa Balerinu koja se držale istog mota, potres, potres, pusti me da spavam.
Još malo pa ćemo nas dvije na more!!
link | objavio mlada-mama u 19. srpanj 2006 9:37:00 | (5) komentarioho,pa gdje to zgodni asistent spava???bravo!
E jeste ekipa, kod vas nikada dosadno. Uživajte na moru za nas koji ne možemo iči. Jel' tako Majkice?
Uh, pa ne mogu nešto tako krvoločno kao Oz puštat u neko normalno doba dana... Dobro je da ga uopće puštaju. E vidiš, kad malo bolje razmislim i mene je isto nešto u to doba dana ili bolje rečeno noći probudilo!
i mene i mene... :) i dobro je prodrmalo
indonezija je ipak predaleko
Gotovo je za ovu akademsku godinu. Moglo bi se sažeti u onu
Gdje sam bila?
Nigdje!
Što sam radila?
Ništa!
Iako ja nisam tako nezadovoljna. Više su, što je razumljivo, razočarani moji roditelji, a u ribanju mene pridružuje im se i Asistent.
Ovaj tjedan nam prestoji kupovina auta i idući petak Balerina i ja idemo na more. Do tada ćemo vam se javljati, a poslije nas nemojte zaboraviti.
Balerina je sretno nesretna što ne ide u vrtić. Prati me u stopu i sve radimo skupa, ali čim vidi neko dijete odmah joj je to prijatelj.
Pukla mi je cijev na mašini, pa sam sva bljak, a tako mi i je i kupaona.
To su brzinske vjesti od nas.
Pozdrav svima, a onima koji su na moru, rijeci, jezeru, bazenu, nek se okupaju i za nas.
link | objavio mlada-mama u 17. srpanj 2006 9:27:00 | (3) komentarima daj ima jos godina!!!!
Glavno da si ti zadovoljna, roditelji će uvijek nać mjesta za progovore. p.s. Perelica dulje živi uz Calgon! :-)
Pozdrav i vama dvjema. Poseban pozdrav za ZA.
Deseta godišnjica
Današnji dan za devet godina ja si ovako zamišljam.
Balerina ima 10 godina i za svoje je godine visoka. Misli da je previsoka i zato je nesretna. Ne može kriviti mene, pa me krivi što sam se spetljala s pogrešnim čovjekom (zbog visine). Ima smeđu, ravnu kosu i kaže mi da čim bude starija (po njezinom viđenju to je za dvije godine, najkasnije tri) ofarbat će se u crveno i ja joj ništa neću moći. Oči su joj prekrasne plave, no ni sa time nije zadovoljna, želi imati žute (kao njezina prijateljica mutantica neizgovorljivog imena). Na godišnjem smo odmoru., Ali nismo same. Sa nama je i Čovjek mojeg života, dvogodišnji Roko i u mojem trbuhu raste mala Jana. Balerina mojeg Čovjeka zove Papa, jer joj je glupo tata, i izvrsno se slažu. Sa davateljem, koji se propio, viđa se rijetko, no viđa njegove roditelje, koji je koa prvu unuku obožavaju. Moj je posao da pričama (uglavnom onim za djecu, ponekad i za odrasle) uljepšavam svijet, a Čovjek je priznati profesor i lingvist. Sjedim za kompjuterom i pišem post za svoju 10 godišnjicu, a Balerina cupka nogom, jer kompjuterom se može putovati, trebate samo savladati tu tehniku. Moj Čovjek i ja ju još nismo savladali, pa ona svaki put okreče očima. Što će nam kompjuter kada se ne znamo služiti njime.
Stisnem pošalji i šaljem vam poljubac za deset godina svojeg bloganja, a ona nestrpljivo uskače u kompjuter i izlazi kod svoje prijateljice mutantice, te joj se ispričava jer je stara i sa cvikama nekaj pehala po kompu, čudno da ikaj vidi kroz te pepeljare.
Tako ja vidim svoju desetu godišnjicu, a sada vam zahvaljujem što ste ovih godinu dana bili uz nas. Šaljem vam veliku pusu.
sto vec godina dana?cestitam!ljepo je sve to zamisljeno osim one prijateljice mutantice!samo naprijed i ja vam zelim da tako bude
Čestitam na godišnjici! A pričom si namjerno ili nenamjerno reagirala na moj post.Hvala.Pozdrav,
Čestitam na desetgodišnjoj upornosti u pisanju bloga i svemu što se dogodilo u tih deset godina. I u prvoj godini je bilo lijepo druženje. OSMIJEH
e pa sretno i nek ti je deseta takva kakvu si je i zamislila!!!
baš lijepo... smijem i ja napisati nešto slično? mislim, kako vidim sebe za desetak godina... ha? mogu... ;) super... ;)) nadam se da ću to i uspjeti, kad se oporavim... od ne znam čega... :(
Žalosno je da ljudi koji su godinama radili kako bi mogli dostojanstveno živjeti kad ostare sada se moraju ustajati u cik zore kako bi kopali po smeću i tražili plastične boce koje će nakon cijelog dana zamijeniti za 30 kuna. A što se može za 30 kuna?
Po Zagrebu su postavili kante za smeće ispred svalke zgrade, i u ovo krartko vrijeme od kad je donesena odluka o otkupu boca i plastične ambalaže, još nisam vidjela neko smeće iz kojeg ne viri čovjek. Trudim se ne razmišljati o zarazi koja se širi iz razbacanog smeća koje ostavljaju ležati svugdje okolo. Jučer izlazim iz kuće sa svojom Balerinom kad dvoje se svađaju ispred naših vrata čije je smeće i tko ima pravo naa njega i "blago" koje će tamo naći. Sav otpad je razbacan okolo a oni uralaju.
Mora li baš to biti moja svakodnevnica?
link | objavio mlada-mama u 12. srpanj 2006 9:18:00 | (1) komentarisvakako se ljudi snalaze...ja uvijerk zaboravim ponjeti boce u trgovinu
Prvo smo početkom kolovoza pozvane na Krk na dva tjedna. Tamo smo bile i prošle godine, gdje je moje sve što imam otkrila da je ona prava pravcata ribica (ili to ima veze što joj je horoskop "vodeni" znak?), tamo je naučila jesti ribu. To je vjerojatno jedina hrana kojom ju mogu nahraniti bez suza (onih mojih).
Zatim idemo na dva tjedna na Hvar na poziv ZA. O tome još ne znam što da mislim.
Sad idem učiti, jer su me ispiti "stisli".
link | objavio mlada-mama u 10. srpanj 2006 8:51:00 | (2) komentari
samo tako!na more i to ne same:)
eh...i nek ti je veselja i punopuno. lipih priča kad se vratiš ;)